Svuda su lijepo markirane i osigurane staze sa putokazima, izgrađeni su komforni domovi sa poslugom, tisuće planinara krstari planinom, komercijalizacija je prisutna na svakom koraku.
Vjerujem da je zimi još ljepše i da se dolaskom debelog sniježnog prekrivača planina pretvori u pravu divlju ljepoticu, staze su neprohodne, domovi se zatvore, te samo rijetki entuzijasti uživaju u čarima planine.
U svakom slučaju bilo je lijepo, a i nešto se naučilo.
Trento, središte oblasti i grad koji živi sa alpinizmom i za alpinizam.
Srdačni domaćini sve su organizirali pa i koferenciju za tisak.
U bazi helikopteske jedinice za hitnu pomoć i spašavanje u Trentu.
Tvornica vrhunske planinarske obuće Lasportiva.
Mjesto smještaja, planinarski dom Vajolet na 2245 m.n.m.
Početak obuke, dr. Tigran, Bole, Luka, Mauro, Bojan, Fabio, Miro i Damir.
Tornjevi Vajolet.
Absail od 2 puta po 60 metara, nikad kraja.
Učesnici penjanja na tornjeve Vajolet, nema šta definitivno najuzbudljivije iskustvo do sada.
Ispred jednog od mnogobrojnih domova na planini, sve je organizirano pa i hladno pivo i obroci.
Spomenik orlu, u nas bi ga vjerojatno već srušili, ko zna šta simbolizira.
Na oko 2900 m.n.m. pogled seže sve do snježnih vrhova Alpa u Austriji.
No comments:
Post a Comment