Velež: Vrh Brasina 2004

Subota, lijep i sunčan dan, 11.30 sati. Ekipa u sastavu Boris, Gogo , Miro i Doctor M (nije u rodu sa Sennom M) odlučuje iskoristiti predivan dan za izlet na vrh Veleža - Brasinu, koji se vidi iz većeg dijela grada na desnoj obali Neretve.

To je onaj vrh na kojem je prije rata bio ogromni TV toranj, a kojeg je srpska vojska nakon povlačenja uništila. Planinari, lovci i ostali zaljubljenici hercegovačke prirode znaju da Brasina nije najviši vrh Veleža, već je to Botin (1969m), koji je bliže Nevesinju nego Mostaru i koji se lijepo vidi iz Rodoča na primjer.

Iako još dobar dio potencijalnih izletnika vjeruje da je područje Brasine minirano, dva iskusnija člana naše ekipe, namely Gogo i Miro, nas uvjeravaju suprotno iako upozoravaju da je put 'katastrofa'.

Do Podveležja i sela Šipovac dolazimo bez problema. Većina planinara tu staje i nastavlja pješke, no mi smo krenuli kasno, te nastavljamo dalje džipom. 'Put' jest katastrofa i potpuno je neprohodan za sva vozila osim za džipove i vojne kamione.

Bolji dio puta

Doctor, Gogo i Miro iznad Bijelog polja

Pogled na mostarsku kotlinu

Ogromne stijene uz sam put, zaleđen makadam i (pri vrhu) snijeg karakteriziraju ovaj, nazovi, put. Ipak, s Patrolom u prvoj, lagano osvajamo serpentinu po serpentinu moćne planine.

Osim gore opisanih prepreka, put je izuzetno opasan i zbog provalije koja nas prati cijelom njegovom dužinom. Eventualno proklizavanje na uskom makadamu definitivno znači sunovrat niz provaliju s krajnjim ishodištem u Bijelom polju. Strmina na kojoj je građen put, naime, ne ostavlja nikakvu nadu za eventualno kočenje ili zaustavljanje kad se već jednom nađeš na njoj.

Nizbrdo si u Bijelom polju za pola minute

Metar za metrom i nakon 2 sata i 30 minuta (mjereno od Ere) dolazimo do vrha. Tu, na 1897 metara nadmorske visine čudan je spoj prirodne ljepote i ljudskog ludila. Kud god da se okrenete pruža se nevjerojatan pogled. Na jugu Jadransko more, na sjeveru Bjelašnica i bosanske planine, na istoku Crvanj i Crna Gora, jednom riječju - čudo.

Pogled ka jugu - u pozadini se vidi odsjaj Jadranskog mora

Pogled na istok - planina Crvanj

Najviši vrh Veleža, Botin (1969m) u pozadini

Na čistom planinskom zraku ugođaj nam kvari nesklad te sirove prirodne ljepote i suludog ljudskog uma koji je nekad davno, u neko paranoidno političko vrijeme odlučio da izbuši pola planine i duboko u njoj sagradi vojne objekte koji su, evo sad, nakon posljednjeg rata ništa drugo nego obične betonske rupe u golom kamenjaru Veleža.

Ekipa pored napola srušenog TV tornja

Toranj visi iznad provalije duboke 500-tinjak metara

Veliki TV toranj je srušen, ali ne do kraja, pa onako, kao ranjen, visi na litici čekajući da ga netko dokrajči i pošalje u provaliju duboku nekih 500-injak metara na sjevernoj strani Veleža. Svuda oko nas se nalaze tuneli. Nešto malo ispod tornja je heliodrom, a ulaz u obližnji tunel je dovoljno širok da u njega uđe kamion. Na samom vrhu je ogromna rupa kroz koju je vjerojatno išao lift.

Ulaz u tunel s heliodroma

Heliodrom

Netko govori da je JNA izgradila devet katova ispod vrha Veleža, a da se u utrobi planine nalaze katakombe idealne za skrivanje. Gledajući onako sa strane sve te silne betonske ulaze i izlaze, na um nam pade Radovan 'Rale' Karadžić. I da znaju da je tu, ne bi ga bilo lako pronaći.

Nakon obilaska nakaradnih građevinskih ekshibicija bivše vojske vratismo se na vrh da nešto žvaknemo. Gore na samom vrhu nailazimo i na otvoreni betonski gril. U njemu još ima neotvorenih ribljih konzervi i pašteta srpske proizvodnje koje su bivši okupatori Brasine valjda zaboravili ponijeti sa sobom.

Desetak metara dalje je i uništeni kavez za pse. Unutrašnjost je toplinski izolirana, kako bi i najbolji čovjekov prijatelj za vrijeme najžešće zime imao ugodan boravak u ovim surovim predjelima. Nema što, na sve su mislili.

Zaključismo da, uz sve vremenske nepogode, boravak ovdje i nije bio tako loš, pogotovo ljeti. Malo se grila, razbaci lopte na heliodromu, i onda dole, devet katova niže, 'ubiješ' oko jedno dva sata. Dodaj još tome fantastičan pogled i kud ćeš ljepši odmor.

Ekspedicija Bljesak na vrhu Brasina

Konačno i mi nešto prezalogajismo, planu boca vina i uz zalazak sunca krenusmo natrag, 1837 metara niže. Iza nas ostadoše vrleti Veleža, prekrasne hercegovačke planine, čiji je vrh ljudska ruka pretvorila u golemi otpad željeza i betona, kao vječito svjedočanstvo paranoidnih strahova njezinih bivših vladara.

Iako ranjena, divlja planina se ne da. Pogled, ipak, nisu mogli uništiti…