Već duže vrijeme planinarim, a na vrhovima prenja još nisam bio i još da ne govorim da mi se i društvo zove Prenj.
Plan je dosta ambiciozan, za jedan dan popeti tri najviša vrha prenja pošavši sa Ruišta, a potom prenoćiti u lovačkoj kućici u Lučinama.
Jedini način je da se krene u ranim jutarnjim satima, točnije u 03,30. Oprema je već naveče spremljena i kao i uvijek neznam šta toliko teži u ruksaku, a kada počnem da pravim selekciju teško je išta izbaciti.
Sa Ruišta smo krenuli u 04,00 sati. Nakon par sati hoda prve zrake sunca obasjavaju vrhove Prenja. Pred nama je Zelena Glava najviši vrh Prenja (2155 m) i Otiš. Veliki kameni monoliti ne izgledaju nimalo jednostavni za popeti, ali uredno označena staza provlači se najprikaldnim pristupom i izuzev malo kondicije ne zahtjeva posebnu spretnost.
Na oba vrha bili smo već oko 09,00 sati. Poglad sa ova dva vrha koja se nalaze u samom središtu Prenja ne osatavlja nikoga ravnodušnim, prelijepe zelene doline Prenja i sivi kameni vrhovi sve redom preko 2000 metara nad morem.
Slijedeći cilj je Lupoglav (2102 m), a put do njega vodi preko Tisovice, Čemernog dola i Lučina. Zalihe vode su već na izmaku, ali uz Sašu koji je veći dio svog slobodnog vremena proveo po Prenju to i nije neki problem, jer poznaje sve izvore i vrijeme kad koji ima vode, te se opskrbljujemo hladnom svježom vodom na izvoru ispod Kantara. Na Lupoglavu smo već oko 14,00 sati. Preostaje nam odlazak do izvora Sopot podno Galića i spuštanje u Lučine na odmor i spavanje.
U kolibu Lučine stižemo oko 18 sati, koliba je prekrasna, prekrivena drvenom šindrom, a unutra se nalaze četri ležaja i zidani kamin.
Nakon kave i večere boravak ispred kolibe je posebno iskustvo, pogled se pruža na vrhove Galića, Lupoglav i dio Vjetrenih Brda. Uporno dvogledom pretresamo nepregledne sipare ispod Galića u nadi da vidimo koju divokozu, ali nakon pokolja krivolovaca sve sam uvjereniji da je to blago nepovratno izgubljeno. Posebnu čar predstavljaju posljednje zrake sunca na Lupogalvu nakon čega mrak pada za petnaestak minuta.
Nakon dobro prospavane noći shvatam značaj kućica na Prenju.
Plan je dosta ambiciozan, za jedan dan popeti tri najviša vrha prenja pošavši sa Ruišta, a potom prenoćiti u lovačkoj kućici u Lučinama.
Jedini način je da se krene u ranim jutarnjim satima, točnije u 03,30. Oprema je već naveče spremljena i kao i uvijek neznam šta toliko teži u ruksaku, a kada počnem da pravim selekciju teško je išta izbaciti.
Sa Ruišta smo krenuli u 04,00 sati. Nakon par sati hoda prve zrake sunca obasjavaju vrhove Prenja. Pred nama je Zelena Glava najviši vrh Prenja (2155 m) i Otiš. Veliki kameni monoliti ne izgledaju nimalo jednostavni za popeti, ali uredno označena staza provlači se najprikaldnim pristupom i izuzev malo kondicije ne zahtjeva posebnu spretnost.
Na oba vrha bili smo već oko 09,00 sati. Poglad sa ova dva vrha koja se nalaze u samom središtu Prenja ne osatavlja nikoga ravnodušnim, prelijepe zelene doline Prenja i sivi kameni vrhovi sve redom preko 2000 metara nad morem.
Slijedeći cilj je Lupoglav (2102 m), a put do njega vodi preko Tisovice, Čemernog dola i Lučina. Zalihe vode su već na izmaku, ali uz Sašu koji je veći dio svog slobodnog vremena proveo po Prenju to i nije neki problem, jer poznaje sve izvore i vrijeme kad koji ima vode, te se opskrbljujemo hladnom svježom vodom na izvoru ispod Kantara. Na Lupoglavu smo već oko 14,00 sati. Preostaje nam odlazak do izvora Sopot podno Galića i spuštanje u Lučine na odmor i spavanje.
U kolibu Lučine stižemo oko 18 sati, koliba je prekrasna, prekrivena drvenom šindrom, a unutra se nalaze četri ležaja i zidani kamin.
Nakon kave i večere boravak ispred kolibe je posebno iskustvo, pogled se pruža na vrhove Galića, Lupoglav i dio Vjetrenih Brda. Uporno dvogledom pretresamo nepregledne sipare ispod Galića u nadi da vidimo koju divokozu, ali nakon pokolja krivolovaca sve sam uvjereniji da je to blago nepovratno izgubljeno. Posebnu čar predstavljaju posljednje zrake sunca na Lupogalvu nakon čega mrak pada za petnaestak minuta.
Nakon dobro prospavane noći shvatam značaj kućica na Prenju.
Jutarnje vjesti na radiju bude me i najavljuju visoke temparature u kotlinama, upozoravajući sve rizične skupine da ne izlaze van. Ispred kućice rosno jutro, prve zrake sunca probijaju se kroz grane borova.
Nakon doručka krenusmo putem koji Saša želi da upoznam, a čak je duži od onog jučer. Put nas vodi prelijepim dolinama Prenja (Poljice, Gruci, Štirni Dol, Jezero, pa sve do Bijelih Voda i Ruišta).
Cijeli dan hodamo tek u veče stigosmo na Ruište, preko 60 km pješačenja Prenjom u dva dana i 3-4 tisuće metara uspona , definitivno najteža tura do sada.
Na Zelenoj Glavi.
Na Otišu.
Saša, ko zna koji put na vrhu.
Stijene Otiša i Z. Glave (pogled iz Tisovice).
Na Lupoglavu (2102m).
Lupoglav (pogled sa sipara ispod Vjetrenih Brda).
Lovačka kuća u Lučinama.
Pogled na Lupoglav i Galić ispred kuće u Lučinama.
Ispod Lupoglava prema Ovči.
No comments:
Post a Comment